Kada gornja i donja čeljust nisu u pravilnom odnosu, ili kada gornji i donji zubi “ne pašu”, najčešće je jedino rješenje korektivni zahvat čeljusti.

Ortognatska kirurgija doslovno znači “poravnavanje” čeljusti, a pomicanjem jedne ili dviju čeljusti poboljšava se funkcija i izgled pacijenta. Uz to, ortognatski zahvat može popraviti govor i olakšati disanje. No, riječ je o zahtjevnom zahvatu za čiji uspjeh je nužna suradnja ortodonta, maksilofacijalnog kirurga i pacijenta. Naime, pri korekciji položaja čeljusti korigira se i položaj zubi, stoga je za ishod liječenja itekako važna uska suradnja pri svakom koraku zahvata, od pripreme do post operativnog oporavka.

Pripreme za operaciju čeljusti su temeljite i uključuju fotografiranje, RTG snimanje te uzimanje otisaka obje čeljusti. Zatim se radi analiza fotografija, kefalometrijska analiza te se izrađuje računalna 3D simulacija cijelog procesa liječenja. Tek nakon razgovora sa specijalistima donosi se odluka je li za korekciju dovoljno ortodontsko liječenje ili se radi ortognatski zahvat. S tim da je operacija često jedino rješenje u slučajevima kao što su isturena čeljust, otvoreni ili preduboki zagriz, urođena asimetrija lica te svi ostali problemi nastali uslijed različite razvijenosti gornje i donje čeljusti.

Prije same operacije, dakako, potrebno je sanirati sve zube. Ako je zbog zahvata nužno vađenje zuba, tu se uključuje i oralni kirurg. Ukratko, ortodontska priprema za operaciju može trajati dugo, od 6 mjeseci do tri godine. Pri operaciji gornje čeljusti najčešće se izvodi Le Fort I zahvat gdje se rez izvodi u ustima i nema vanjskih ožiljaka. Donji segment čeljusti se odvoji i pomiče prema planu gore, dolje, lijevo ili desno. Ponekad je potrebno napraviti više od jednog segmenta kako bi se dobio optimalan luk. Donja čeljust operira se preko reza na sluznici. Jedini vanjski ožiljak je mali rez na donjem dijelu čeljusti za postavljanje vijaka. Gornja i donja čeljust fiksiraju se mini pločicama i vijcima u traženi položaj. Vijci i pločice su od titana ne vade se, osim ako to izričito ne zahtijeva pacijent. Ako su potrebne drenažne cjevčice za odvođenje krvi i sekreta iz rane one se obično vade drugi dan nakon operacije. Dva tjedna nakon zahvata nestaju i otoci s obraza i usnica, no valja imati na umu da puni oporavak traje dulje. Prvih 4 do 6 tjedana žvakanje je otežano pa valja pripremiti puno tekuće i kašaste hrane, potrebno je održavati higijenu usta, ispirati usnu šupljinu antisepticima (poput čaja od žalfije npr.), a alkohol i nikotin nužno je potpuno izbaciti.

Pomicanjem gornje i/ili donje čeljusti, osim poboljšanja funkcije čeljusti, u određenoj mjeri promijenit će se i izgled pacijenta. Bilo da su motivi estetski ili zdravstveni, operacijom čeljusti moguće je postići savršen sklad zubi, čeljusti, profila i simetrije lica.