Opća je stomatologija temeljni dio stomatološke struke koji se bavi liječenjem zuba oštećenih karijesom ili traumom.

Cilj je opće stomatologije ukloniti bakterijama inficirano tkivo zuba i kavitet ispuniti ispunom (plombom) od adekvatnog materijala. Liječenje zubnog korijena (endodoncija) i nadomjestak izgubljenog dijela zuba ispunom temelj su restaurativne stomatologije.

Ispunom korigiramo i nekariozne defekte poput: klinastih defekta u zubnim vratovima, urođenih strukturnih defekata ili trauma zuba.

Kako nastaje zubni karijes?

Karijes (lat. Caries dentium) kronično je oboljenje tvrdih zubnih tkiva koje napreduje i dovodi do razaranja zuba.

Zubni karijes uzrokavan je bakterijama koje se nalaze u zubnom plaku te kiselinama koje su nusprodukt metabolizma šećera. Karijes počinje na površini zuba razgradnjom cakline, nakon čega prodire u dubinu i širinu zahvaćajući ostale strukture zubnog tkiva.

U najranijim fazama karijes izgleda kao kredasto bijela zamućena mrlja koja je posljedica gubitka minerala iz cakline. Kada prođe caklinu i dospije do dentina, napredovanje karijesa se ubrzava jer je dentin slabije mineraliziran od cakline i manje otporan na djelovanje kiselina.

Početni karijes koji je ograničen na caklinu ne boli. Simptomi se javljaju tek kada karijes prodre u dentin, odnosno kada je oštećenje zuba već relativno veliko. Tada se javlja se bol na toplo, hladno i slatko.

Od svih makronutrijenata u prehrani najvažniji za nastanak karijesa su ugljikohidrati (pogotovo šećer saharoza), dok lipidi i proteini imaju obrnuti učinak jer onemogućavaju prianjanje bakterija.

Osim toga, karijes nastaje kao posljedica manjkave oralne higijene.

Kompozitni ili  amalgamski ispuni, odnosno bijele ili crne plombe?

Iako je stomatologu potrebno duže vrijeme za aplikaciju kompozitnog materijala nego amalgama, a cijena kompozitnih ispuna je viša u odnosu na amalgam, danas su bijele kompozitne „plombe“ estetski standard.

Kompozitne ispune

Kompozit je materijal koji odlično oponaša izgled prirodnog zuba. Svojom bojom i transparencijom omogućuje estetiku, a dobrim mehaničkim svojstvima i tvrdoćom i funkciju zuba.

Njegovim pravilnim nanošenjem i obradom moguće je u potpunosti oponašati izgled kvržica i jamica i ostalih morfoloških detalja prirodnog zuba.

U svom sastavu nema metale niti živu za razliku od amalgamskih „plombi“. Zbog toga danas na tržištu imamo različite boje, nijanse i gustoće kompozitnih materijala te caklinske i dentinske materijale kako bi što bolje oponašali strukture i izgled prirodnog zuba. Za stražnje zube indicirani su posebni “pojačani” kompoziti koji, osim estetskog izgleda, omogućuju i otpornost na žvačne sile.

Važno je napomenuti da je velika prednost kompozita nad amalgamom u tome što je za izradu kompozitnog ispuna potrebno minimalno brusiti zubno tkivo jer se kompozit kemijski veže za zub.

Nedostatak je promjena boje ispuna na spojištu sa zubom tijekom vremena. Razlog leži u tome što se kompoziti adhezijom “lijepe” na zub, dok je kod amalgama potrebna posebna obrada zuba u kojoj se zubno tkivo ne štedi.

Tehnikom slojevanja ili nanošenja kompozita u slojevima, nakon nanošenja posebnog adheziva (“ljepila”), nadomještamo karijesom ili traumom izgubljeni dio zuba. Potrebno je osigurati potpuno suho radno polje kada se radi kompozitni ispun. Posebnom lampom za polimerizaciju kompozit prelazi u kruto stanje.

Završna obrada uključuje usklađivanje zagriza i poliranje ispuna.

Amalgamski ispuni

Amalgam je materijal koji u sebi sadrži veliku količinu raznih metala poput žive, olova, srebra i bakra.

Amalgam se za zub veže mehanički, a preduvjet je izrada tzv. zubnog “ormarića” u koji smještamo “crnu” plombu.

Da bismo dobro izbrusili ležište za amalgam, potrebno je brusiti više zubne supstance, no što je zahvaćeno karijesom.

Amalgamski ispuni estetski ne zadovoljavaju, pa se danas sve manje koriste, a i zbog metala u svom sastavu zagađuju okoliš.

Endodoncija

Endodoncija je grana stomatologije koja se bavi izučavanjem, dijagnostikom i liječenjem zubne pulpe (zubnog živca). Unutar vanjske tvrde supstance zuba nalaze se krvne i limfne žile koje prehranjuju zub, te živci koji zubu daju osjetljivost.

Osnovni je cilj endodoncije sačuvati zub od vađenja i omogućiti mu da ponovno bude u funkciji.

Endodontskim tretmanom tretira se unutrašnji dio zuba u kome je smještena zubna pulpa, krvne i limfne žile te vezivno tkivo. Cilj je endodontske terapije postići da tkiva koja okružuju korijen zuba ostanu zdrava, usprkos tome što je zubni živac pretrpio degenerativne promjene.

Liječenjem zuba odstranjujemo zubni živac iz korijenskih kanala i kanale punimo posebnim materijalom koji će ih zabrtviti i zaustaviti prodor bakterija. Takav liječeni zub je devitaliziran, tj. “mrtav”, ali i dalje funkcionalno i estetski upotrebljiv u usnoj šupljini.

Pulpitis

Pulpitis je upala živca koja se manifestira izrazito jakom boli koja prodire iz dubine zuba. Uzrok je karijes koji je dugo napredovao kroz tvrda zubna tkiva koja okružuju i štite zubni živac.

Akutni pulpitis se manifestira izrazito jakom pulsirajućom boli s kojom pacijent dolazi odmah u stomatološku ordinaciju. Bol postaje spontana, zub reagira na hladno, toplo i pritisak i često ni ne reagira na uporabu analgetika. Ako bolest napreduje sporije, tada je riječ o kroničnom pulpitisu.

Nekroza pulpe je odumiranje pulpnog tkiva bez bakterijske infekcije koje nastaje kao ishod neliječenog akutnog ili kroničnog pulpitisa ili traume kod koje dolazi do trenutnog prekida cirkulacije.

Gangrena je nekroza pulpe u kojoj se stvaraju plinovi djelovanjem mikroorganizama. Odumiranje pulpe je bezbolno sve dok se nekrotični materijal ne proširi preko apeksnog otvora u kost. Bakterije kroz korijenske kanale napreduju prema kosti te tamo uzrokuju upalu (apsces ili granulom).

Simptomi

  • spontana bol ili “kucanje” u zubu
  • bol za vrijeme žvakanja
  • osjetljivost na hladno i toplo
  • postojanje fistule i otekline koja može biti i bezbolna

Glavne uzročnike bolesti dijelimo na žive i nežive. Živi uzročnici su razne vrste bakterija i virusa, dok u nežive uzročnike spadaju mehanički, termički i kemijski iritansi.

Je li zub bolje liječiti ili vaditi?

Vađenje zuba treba uvijek biti posljednja opcija. Niti jedan zubni nadomjestak nikada ne može biti kao prirodni zub. Najbolji implantat je vlastiti zub.

Ekstirpacija  zubne pulpe (vađenje zubnog živca)

Prvi korak u endodonciji podrazumijeva dijagnosticiranje upaljenog zuba odnosno eventualnog apscesa na zubu. Oštećena ili inficirana pulpa neće zacijeliti sama od sebe, već će se infekcija proširiti i na okolna zubna tkiva, ako se zub ne liječi. Kost u okolini zuba će degenerirati i na kraju gubimo zub koji se ne liječi. Obično pacijenta bol hitno dovodi u stomatološku ordinaciju.

Endodontski tretman sastoji se od potpunog odstranjivanja inficiranog pulpnog tkiva te čišćenja korijenskih kanala ručnim ili strojnim tehnikama. Osim mehaničkog čišćenja korijenskih kanala, potrebno je i kemijski odstraniti bakterije otopinama za tu namjenu.

To je mikrokirurški postupak za koji je nužna mikronska preciznost u radu. Na kraju se zubni kanali ispunjavaju gutaperkom (posebnim materijalom za punjenje korijenskih kanala) kako bi se zatvorio prolaz bakterijama. Nakon rendgenske slike kojom potvrđujemo uspješnu terapiju, zub se zatvara ispunom. Zub je potrebno još tri mjeseca kontrolirati novom rendgenskom snimkom. Ako ni tada nema simptoma, a rendgenski snimak nema osobitosti, pristupa se izradi definitivnog ispuna ili protetskog nadomjestka.

Je li moguće čišćenje zubnih kanala bez lokalne anestezije?

Bez anestezije je moguće “izvaditi živac” koji je već u raspadnutom stanju. Bol se može osjetiti, ako instrument prijeđe preko vrha korijena i dotakne periapikalno područje (osjetljivo područje oko vrha korijena) ili ako je živac u poluraspadnutom stanju pa su zaostali njegovi vitalni dijelovi.

Vitalna ekstirpacija pulpe (vađenje žive pulpe) je zahvat koji se obavezno radi pod lokalnom anestezijom.

Može li boljeti zub bez živca?

Liječenje korijenskih kanala (“vađenje živca”) ili endodontska terapija je među najnepopularnijim stomatološkim intervencijama jer sam naziv asocira na nešto bolno, iako se najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji.

Bolnost može biti posljedica endodontskog liječenja koja se smanjuje u roku par dana. Obično se radi o iritaciji periapeksa (područja koje okružuje vrh korijena) instrumentima. Drugi su razlog zaostale “nečistoće” ili vitalni ostaci zubnog živca u korijenskom kanalu koji iritiraju kost oko vrha korijena.

Također, ako su korijenski kanali prepunjeni materijalom za punjenje i “progurani” kroz vršak korijena zuba do okolnog tkiva, može se javiti bol. To se događa uslijed iritacije, oštećenja i upale okolnog tkiva u kosti oko vrška korijena.

Što ako zub boli nakon endodoncije?

Kod nekih pacijenata javlja se bol neposredno nakon završetka endodontskog tretmana. Treba znati da, iako je zub devitaliziran (“mrtav”) jer mu je živac izvađen, bol se može javiti kratko vrijeme nakon endodontske terapije. Pacijenti si mogu pomoći analgeticima koje inače uzimaju za glavobolju.

Zašto odabrati strojnu endodonciju?

Strojna je endodoncija najmodernija stomatološka tehnologija kojom se povećava uspješnost izlječenja zubnog korijena i skraćuje vrijeme trajanja terapije.

Danas se na tržištu nalazi nekoliko sustava instrumenata za strojnu obradu korijenskih kanala koji se međusobno razlikuju po konstrukciji instrumenata i tehnikama instrumentacije.

Strojnim je instrumentima obrada korijenskih kanala brža, efikasnija i temeljitija od ručne obrade, a time i puno ugodnija za pacijenta. Relativno visoku cijenu zahvata strojne endodoncije objašnjava skupoća endo motora,  posebni sustav instrumenata za punjenje korijenskih kanala.

Strojna tehnika koristi instrumente pokretane električnim motorom za obradu korijenskih kanala. Svi instrumenti korišteni u strojnoj endodonciji izrađeni su od materijala nikal-titana pa imaju veću elastičnost od konvencionalnih čeličnih instrumenata.

To omogućuje lakši pristup i bolju obradu kanala teže anatomije, manja je incidencija komplikacija te veća otpornost na lom. Kako bi se spriječila instrumentacija preko vrška korijena, koriste se digitalni mjerači dužine, tzv. apex lokatori.

Cijena endodontske terapije

Endodontska terapija, odnosno liječenje kanala korijena zuba, zaustavlja širenje infekcije u kost. Ako nije provedeno po pravilima struke, svaki daljnji stomatološki tretman je beskoristan i neopravdan.

Stoga se može zaključiti da je cijena optimalna s obzirom na to da smo sačuvali zub u usnoj šupljini još dugo vremena.

Cijena endodontske terapije varira s obzirom na to da li se radi o ručnim ili strojnim tehnikama endodoncije, o broju potrebnih tretmana i osobitostima pojedinog medicinskog slučaja.

Potražite najbolje specijaliste u Zagrebu

Za uspjeh endodontskog liječenja potrebno je ukloniti infekt i očistiti inficirane stijenke korijenskog kanala ručnom li strojnom tehnikom instrumentacije.

Problem kod infekcije zuba je u tome što kada tkivo “zubnog živca” podlegne degenerativnim promjenama, a bakterije se nasele unutar prostora šupljine zuba, imunološki sistem organizma nailazi na prirodnu zapreku.

Skučeni prostor praznog korijenskog kanala idealno je mjesto za razmnožavanje bakterija. Imunološke snage organizma mogu ograničiti infekciju na malo područje.

Ako upala nadjača obrambene snage organizma, infekcija se može širiti i “probiti” okolne strukture te izbiti u području obraza, uha, oka, brade ili pod jezikom što se naziva akutni apsces.

Postoje slučajevi koji su zbog specifične anatomske morfologije korijenskih kanala ili dugotrajnosti terapije koja ne daje rezultat, indicirani za specijalista endodoncije koji vam je na raspolaganju u našoj poliklinici u Zagrebu.